Snijeg je pao
mnoge maske vješto razotkriva
gadosti ljudskog uma
jasnije se vide
ulicom tetura prikaza stara
glava u krpama , stopalo krvari
snježno platno istinu oslikava
slabašna pleća kartonsku kuću nose
plac paključan , park zatrpan
nemaju gdje svoj krov da slože
snježne mećave ljudsko ništavilo biju
praporci kristala prazno zvone
a htjela bih da tugu i bol razotkriju
bijeda velika ko hrpe snijega
nejač u toplini daha majke
promrzle ručice griju
labudovi zaleđenog kljuna
zastakljenu rijeku ne mogu da piju
bol vrišti , jalovost je guši
snijeg i dalje pada
pitanja naviru ...
hoće li se kao trag stopala u snijegu zamesti ,
nesretnog stvora ,
smisao života i njegova nada
hurija dženet .. :)>
Nema komentara:
Objavi komentar